Na blogu Ede objavljen je drugi dio teksta Zdravka Miovčića „Upravljanje i odlučivanje o ljudima iz perspektive okvira Cynefin“.
Autor pokazuje zašto odluke o ljudima ne možemo uvijek donositi istom logikom: dok neke situacije traže jasna pravila i procedure, a druge ekspertizu, procjenu i analizu, odluke o potencijalu, promociji, liderstvu, timskom uklapanju ili budućem doprinosu najčešće pripadaju prostoru kompleksnosti. U takvim slučajevima formulari, matrice i modeli mogu pomoći, ali ne mogu zamijeniti razumijevanje konteksta, više perspektiva i učenje iz obrazaca koji se pojavljuju, zbog čega Cynefin okvir nije samo nova klasifikacija, nego i podsjetnik da je jedna od najvećih grešaka u radu s ljudima pogrešno prepoznati prirodu problema.
Tekst posebno otvara i pitanje razumne primjene alata vještačke inteligencije u upravljanju ljudima: gdje oni mogu pomoći, a gdje ne smiju stvarati iluziju da se odgovorne odluke o ljudima mogu potpuno automatizovati.
Pozivamo vas da pročitate blog i podijelite svoja razmišljanja: gdje u radu s ljudima formulari, matrice i modeli pomažu, a gdje počinju da zaklanjaju ono što je zaista važno?